Često razmišljam kako vreme leti i kako sam do juče bila bezbrižna devojčica koja se igrala sa lutkicama i ostalim igračkama. Sada se sve promenilo. Nisam više to. Pitam se, gde sam i gde me vodi moj put ka odrastanju?
Živim u Švajcarskoj, u Cirihu. Ovde se život razlikuje od života u Srbiji, gde je sve, tako se meni čini, opuštenije, lakše i drugačije. Zato ja ne želim tako brzo da odrastem, jer mi je život lepši kada sam još dete.
Znam, da je teško pretpostaviti šta čini život jedne odrasle osobe, jer ja još nisam to doživela, ali sam videla mnoge primere iz porodice i kuće. Sa četrnaest godina volim da se družim sa drugarima i volim da uživam u našim svakodnevnim susretima. Obaveze koje će doći, zasada su mi tako daleke. Ne bih sebe mogla da zamislim u ulozi mame, prodavačice ili ozbiljne žene.To mi je palo na pamet. Sve to mi je za sada daleko, a računi, porez i mnogi drugi problemi sami za sebe govore na tu temu.
Zato, reših da uživam, dok još mogu u svojoj mladosti i prednostima koje ona donosi,a za ostalo će doći vreme, kada odrastem.
Jelica Ilić
VIII razred, Cirih








