Srbija nas uvek zove,
zvucima svoje pesme nove.
Melodija tada me odvede,
u zavičaj moga dede.
Ja sam čuo, deda kaže,
priroda nam pripomaže.
Majsko sunce, majsko cveće,
sve nam stiže u proleće.
Još kad odem kod dede u selo,
on me vodi na seljačko prelo.
Tu se čuju pesme, pa i priče,
a momci se devojkama diče.
Nigde nema takvog raja,
kao u krilu rodnog zavičaja.
Nemanja Stanojević
VI razred
Cirih








