Mali 3 godine nije govorio... bili ljudi kod doktora, vidovnjaka, nadri-lekara, ali ništa nije pomoglo.
Jedno jutro dok su svi bili oko stola mali vikne "Deda"!
Svi poskakaše od sreće i slaviše do dugo u noć... a sledećeg jutra umre deda.
Preneraziše se svi, nastade muk i mali opet ne reče ni reč do sledeće godine kad jedno jutro povika "Baba"!
Poveseliše se ukućani ali ih i strah uhvati... ....i tako sledeće jutro nađu babu mrtvu u krevetu, sahraniše je, a mali opet godinu dana ne reče ni jednu jedinu reč.
Kad se godina od zadnje reči približila, muž i žena zabrinuto razgovaraju.
Kaže muž: "Pa neće valjda sad progovoriti, niko od familije nije živ osim nas roditelja?!"
Sledeće jutro mali za doručkom viknu "Tata!"
Ovaj na to padne u debelu depresiju. Ode u grad i napije se k'o svinja. Obišao sva mesta koja su mu išta značila i uveče se mrtav pijan uvuče u krevet.
Sledeće ga jutro budi žena, a on još onako pripit priupita: "Kaži mi, jel' sam ja to na onom svetu?"
A žena će na to: "Ma oblači se brže, umro je komšija Ðorđe!





