Mujo i pijanac

Fata i Mujo se bude usred olujne noći, u tri ujutru. Neko jako lupa na njihova vrata. Mujo otvara vrata kuće, a pred njim stoji pijanac, pijan ko zemlja, jedva stoji na nogama.
Pijanac moli Muju da izađe da ga malo pogura.
"Nema teorije", otkači ga Mujo s vrata, "tri je ujutru, čovječe!" i zalupi mu vrata pred nosom.
"Ko je bio?" pita Fata.
"Ma neki pijanac, traži da ga poguram" odgovori Mujo.
"Jesi li mu pomog'o?" opet pita Fata.
"Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!"
"Sram te bilo", nalijepi ga Fata. "Sjećaš se, kad smo prije dva mjeseca vraćali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da se ona dvojica momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi odande izvukli."
Mujo, se malo postidi i na kraju se obuče, otvori vrata i prodere se u mrak i kišu:
"Halo, jesi li još tu?"
"Jesam", dere se pijanac.
"Treba li te još pogurati?" pita Mujo u mrak.
"Treba, hvala lepo!" kaže pijanac.
"A gdje si?" pita opet Mujo.
"Evo me na ljuljašci!"