Prepisivanje na bubicu

Nekad su đaci i studenti prepisivali, ako već moraju, na boemski način - ispišu puškice kod kuće, usput pola toga i nauče. Danas većina ne želi da se muči, dovoljno je otići do najbliže bandere, poskidati oglase (ima ih više nego umrlica) na kojima se nudi usluga iznajmljivanja kompletnog aparata za dvosmernu komunikaciju, pomoću kojeg ćete dobiti željenu peticu ili desetku.

A znanje? Ma kakvo znanje, šta će to kome. Ovaj nus-produkt tehnike koriste uglavnom srednjoškolci i studenti "platio sam" fakulteta i to i nije neki problem, oni će ionako biti menadžeri. Problem je što se pojava omasovila na fakultetima koji treba da proizvedu: inženjere, lekare, ekonomiste, koji će sutra "nositi" ovu zemlju, tako da neće biti nikakvo čudo ako mostovi budu padali zbog jedne nule viška u proračunu, ili nekom ugrade protezu sa 36 zuba.

- Alo, alo...slušaj zadatke. Kakva je ovo matematika, nigde brojeva.
Prvi: neki lim (limes) pa crtica na desnu stranu, pa položena osmica (beskonačno), pa šajkača na levu stranu (suma), a ispod i = 1, a iznad n, pa onda ide 2 h ćirilično (x) + 4 kroz h ćirilično na malu dvojku (na kvadrat) - 8, pa sve to na neko i.
Drugi: Jao, ovo je sa nekim dlakama (integrali).

- Glas sa druge strane žice (najčešće iznajmljeni apsolvent PMF-a): Prvo ću da ti odradim taj sa šajkačom, a posle taj sa dlakama. Javljam rešenje za 15 min (prevrt očima i psovanje u sebi ).

Sutra:
- E kevo, 10 sam dobila, znači, razvalila sam.
- Jao, ljubi majka svoju pametnu devojčicu. Znala sam da u tebi čuči genije.