Jednom davno živeo je srećan i vredan mrav, koji je svaki dan dolazio rano ujutro prvi na posao.
Ceo radni dan bio je veseo i odlične volje i dok je radio pevušio je vesele pesmice. Bio je srećan dok je radio i njegovi rezultati su bili odlični. Ali, radio je bez usmeravanja, jer uopšte nije imao nadređenog šefa. Zato je gospodin stršljen, direktor firme, odlučio da takva situacija ne može da traje i zaposlio je bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem.
Prva briga bubamare bila je da organizuje praćenje dolazaka i odlazaka mrava na posao/sa posla.
Uspostavila je u tu svrhu i sistem prijemnih i odlaznih dokumenata.
Zbog povećanog obima posla oko papira morali su da zaposle sekretaricu koja bi pripremala papire i izveštaje.
Pauk, koga su za tu funkciju zaposlili, je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.
U međuvremenu je srećni i vredni mrav samo radio, radio i radio.
Direktor stršljen je bio oduševljen izveštajima koje je dobijao od bubamare i uskoro je počeo da zahteva uporedne studije sa grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja.
Zbog povećanog obima posla bilo je nužno zaposliti hrčka koji bi bio direktna pomoć direktoru, pa su mu odmah kupili novi kompjuter sa štampačem.
Veoma brzo srećni i vredni mrav je počeo da se žali na svu tu papirnu vojsku sa kojom je morao da se bori.
Direktor je odmah video da je potrebno najhitrije reagovati.
Kreirao je novo radno mesto šefa službe koji bi nadzirao srećnog i vrednog mrava.
Na novo radno mesto je zaposlio cvrčka koji je odmah po svom dolasku zamenio nameštaj u svojoj kancelariji i na zahev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novi kompjuter sa ravnim LCD ekranom.
Pošto je broj kompjutera porastao kupljen je i instaliran mrežni server.
Novi šef službe je shvatio da mu hitno treba pomoćnik (koji je usput bio njegov pomoćnik i u prethodnoj firmi) za pripremanje strateškog nacrta upravljanja i proračuna sluzbe.
U pozadini cele priče mrav je postajao sve manje srećan i sve manje produktivan.
Šef cvrčak je oduševljeno zaključio da mora naručiti studiju o socijalnom raspoloženju i zadovoljstvu zaposlenih u firmi.
Kada je direktor stršljen pogledao cifre i na osnovu njih shvatio da firma, u kojoj je radio srećni i vredni mrav, nije više tako rentabilna kao pre, duboko se zamislio. Unajmio je najelitnijeg savetodavca, gospođu sovu, kojoj je rekao da izvrši potpunu dijagnostiku firme i da predloži rešenja za poboljšanje rentabilnosti, tako da firma posluje kao pre.
Gospođa sova je, posle tromesečne detaljne analize odnosa u firmi, direktoru predala sledeći izvestaj: "U firmi je previše zaposlenih!"
Direktor stršljen je prihvatio stučnu analizu i odmah otpustio mrava.
Pouka priče:
Nikada nemoj da budes srećan i vredan mrav. Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa. Nesposobnima ne treba nadzornik. Ako si, uprkos svemu, produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja. Ako ipak na svaki našin želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati da radiš za stršljena, bubamaru, pauka, hrčka, cvrčka i sovu.
*Nažalost, cela priča temelji se na univerzitetskim naučnim istraživanjima, koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.





