Sinovi

Čovek leži na samrtničkoj postelji, oko njega čitava porodica, uplakana žena i četiri sina, tri lepa kao slike, a četvrti sav nikakav i ružan.
- Draga, pita samrtnik, odgovori mi iskreno - da li je ovo četvrto dete zaista moje. Hoću da znam istinu pre nego što odem.
- Jeste, dragi, kunem se očevim i majčinim grobom, ti si mu otac!
I tako, čovek umre srećan, a udovica mrmlja: "Hvala Bogu da me nije pitao za ostalu trojicu".